Izmjeru austrijskih zemljišta i izradu topografskih karata Habsburške Monarhije započeo je još Karlo VI. uspostavom Katastra Milanskoga vojvodstva (Mailänder Kataster), koje je u to vrijeme bilo pod austrijskom upravom.

Rad na izmjeri Austrijskoga Carstva i izradi vojnih karata nastavili su carica Marija Tereza i car Josip II., koji je proveo i prvu sustavnu topografsku izmjeru cijele Monarhije takozvanu„Jozefinsku izmjeru” Izmjera je provedena u mjerilu 1: 28.800, a naziva se i"Prva vojna izmjera” jer je provedena ponajprije u vojne svrhe (i to neposredno nakon Sedmogodišnjeg rata, tijekom kojega je nedostatak topografskih karata posebno došao do izražaja pa se izrada detaljnih vojnih zemljovida pokazala itekako neophodnom)

Iako je, međutim, Jozefinska izmjera bila, za svoje vrijeme, dosta napredan pothvat, očekivani su katastarski planovi ipak izostali. Ta je izmjera, naime, izvedena dosta površno i nesustavno, uporabom različitih postupaka prilikom mjerenja,što je rezultiralo samo priručnim i tek približno točnim skicama terenskih mjerenja. Stoga su i Jozefinski katastar, izrađen na osnovi Prve izmjere i netom uvedeni Jozefinski
porezni sustav 1785. godine, baziran na bruto prihodu, vrlo brzo ukinuti u proljeće 1790. godine.

Poučen kumuliranim katastarskim obavijestima i iskustvima Milanskoga, Terezijanskoga i Jozefinskoga katastra kao i umanjenim financijskim rezervama zbog višegodišnjih Napoleonskih ratova Franjo I. pristupa novoj ‒ ovoga puta znanstveno i metodički temeljito pripremljenoj ‒ izmjeri cijele Monarhije 1806 godine i uvođenju takozvanoga Stabilnoga katastra (Stabiler Kataster), nazvanoga po njemu Katastar Franje I. (Franziszeischer Kataster).

Patent Franje I. "Stabilnog katastra" iz 1817. godine imao je za svrhu topografsku izmjeru zemlje i izradu preciznih vojnih zemljovida dok je
cilj cijeloga pothvata bio uvođenje novoga, ujednačenoga, pravednoga i stabilnoga poreznog sustava baziranoga ovoga puta na neto prihodu. Pod pojmom „ujednačen, pravedan i stabilan sustav” podrazumijevalo se da godišnja porezna stopa bude postotno jednaka i stabilna za sve pokrajine, okruge, kotare i općine te za svakog pojedinačnog poreznog obveznika diljem cijele Monarhije, a samim time boljim punjenjem carske blagajne.

Izmjera se vršila kroz grafičku mrežu trigonometrijskih točaka metodom triangulacije. U svrhu provedbe grafičke triangulacije u svakoj su se kvadratnoj milji određivale tri trigonometrijske točke među kojima je morala biti jedna iz koje se mogla vidjeti barem jedna od preostale dvije točke.Svrha grafičkoga trianguliranja jest odrediti potrebne točke za detaljno snimanje. Ako trigonometrijske točke odgovaraju ili su ispravne, onda triangulator nakon obavljenoga rekognisciranja (utvrđivanja stanja) izrađuje grafičku mrežu.

Grafička se mreža stvara fiksnim i ishodišnim točkama, to jest stajalištima. Za prve se biraju tornjevi, dimnjaci, kapelice, križevi, stupovi (posvećeni nekome mučeniku), usamljena ili isturena stabla, a potonji se označavaju. Prvotno su ta mjesta za označavanje bila označena visokim kolcima ili piramidama od drvenih kolaca.

Prema uputama iz patenta i mjerničkog naputka iz 1820 godine potrebno je bilo odrediti domaće geodete sa pomoćnicima koji su godinu dana prije morali odrediti grafičke točke koje nisu postojale, a obično bi se nalazile na uzvisinama i strateškim mjestima zbog lakše izmjere, zatim bi izlazili carski mjernici školovani u Beču na izmjeru trianguliranjem.

Nakon izmjere, upisa vlasništva i naziva čestica kopije karata su predane lokalnim katastrima na čuvanje pa tako i našoj katastarskoj opčini Ivanec, dok su originali pohranjeni u tadašnjoj glavnoj katastarskoj uspostavi u Beču.

U našim krajevima izmjera je završena oko 1860 godine nakon čega su za grafičke točke bili zaduženi domaći geodeti u svrhu kontrole,održavanja i popravaka, a karte su naknadno reambulirali i uvezivali što je moglo potrajati i nekoliko desetljeća.

Tako su u katastru Ivanec najstarije pohranjene karte iz perioda prelaska iz XIX u XX stoljeće. Naknadno su na grafičke,triangulacijske točke ukopani isklesani piramidalni kameni s oznakom katastarske opčine i godine, u našoj katastarskoj opčini je to "K.I.1908"

Zemljišna izmjera i ustroj Stabilnoga katastra Franje I. u Dalmaciji prema Carevu patentu iz 1817. godine i Katastarskome i
mjerničkome naputku iz 1820. godine
Marija Gjurašić

Okamine-fosili, ostaci faune Panonskog mora također su uzidani tokom izgradnje izletišta kao detalj iz prapovijesti ovog kraja u kojem je Ivanščica bila samo jedan od otoka.

Žrvi ili žervi po domaćem koje se nalaze u sklopu izletišta i na kojima se može isprobati mljevenje imaju dugu povijest i tradiciju u zagorskom kraju.

One su bile uvijek za brzo namljeti kukuruz, pšenicu, ječam ili heljdu kad je zarebalo za skuhati nešto npr žgance ili sl.
Prelazile su sa generacije na generaciju u jednom domaćinstvu i imaju posebno važnost u našoj tradiciji pa su stoga gornji kameni uzidani u objekt izletišta.

Cug preša je domaći naziv za prešu za grožđe ili jabuke koja se nalazila u zagorskim kljetima ili u sklopu podruma zagorske hiže.
Za uteg prešanja imala je obično veliki isklesani kamen kao i kod žrvi. Također je izložena u sklopu izletišta BAŠTINA ED NEGDA PETHRASTI.